FK Proleter Zrenjanin – Istorijat

Fudbalski klub Proleter formiran je integracijom svih gradskih klubova 27. juna 1947. godine i pronosio je slavu zrenjaninskog fudbala širom  SFR Jugoslavije. Bio je prvoligaš od 1967. do 1969, od 1973. do 1975. i 1990/91. U toj poslednjoj sezoni SFRJ osvojio je četvrto mesto iza evropskog prvaka Crvene zvezde, zagrebačkog Dinama i beogradskog Partizana.

Prema osvojenim bodovima u svim drugoligaškim prvenstvima SFRJ, Proleter je zauzeo prvo mesto ispred čačanskog Borca, i subotičkog Spartaka. Brojni su bili pokušaji Proletera da se domogne Prve lige. U leto 1952. i 1953. eliminisan je u kvalifikacijama od istog protivnika,  beogradskog Radničkog, 1958. nije uspeo da se uvrsti među 12 najboljih jugoslovenskih klubova u odlučujućoj utakmici sa  Sarajevom u Zrenjaninu (2:1, nedostajao još gol). 

Zatim je u  Istočnoj grupi  Druge lige 1965.  bio drugi iza  beogradskog Radničkog, 1966. iza Sutjeske  (oba puta odlučivalo poslednje kolo), 1971. eliminisan je u poslednjoj kvalifikacionoj utakmici sa Sutjeskom u Zrenjaninu (1:1). Maler kvalifikacija  prekinuo je sa Mariborom u Zrenjaninu  1973. (3:0). U Zapadnoj grupi Druge lige 1978. godine na kraju je izgubljena trka sa sarajevskim Željezničarom (opet drugo mesto), a 1989. u poslednjem kolu novoformirane Jedinstvene druge lige ljubljanska Olimpija osvojila je prvu poziciju ispred Borca koji je u Banjaluci savladao Proleter posle 1:1 serijama penala i tako ga ostavio još jednu sezonu van elite.

Proleter je devedestih godina redovno bio prvoligaš SRJ.  Zbog sankcija UN nije mogao da učestvuje u Inter-toto kupu 1992. i 1993, ali je u njemu igrao 1997. i osvojio treće mesto u grupi sa Lokomotivom (Nižnji Novgorod), Publikumom (Celje), Antalijom i Ma-kabijem (Haifa)

Leta 2000. Proleter je izgubio prvoligaški status, dve godine kasnije i drugoligaški. Zbog velikih organizacionih teškoća i nago-milanih finansijskih problema, klub je ugašen 11. decembra 2005. godine ostavivši veliku prazninu u srcima svojih brojnih pristalica.

Najviše prvenstvenih utakmica za Proleter odigrali su Predrag Luburić, Miloš Vidović, Milorad Zorić,  Žarko Soldo, Ivica Radosa-vljević, Jožef Ezveđ,  Jovan Kovrlija, Radivoje Drašković, Milimir Dubljević, Milenko Rus, Zoran Srdić, Jovan Kanački, Laslo Seleš, Jovi-ca Glišin, Slobodan Dubajić, Goran Gavrilović. Najviše golova postigao je Radomir Aćamović, a posle njega  Mileta Kirćanski.

Uz sve njih, zatim članove državnih selekcija i internacionalce, velike igračke zasluge za uspehe ovog kluba imali su i Živa Mošorinski, Radica Ninkov, Josip Ajnberger, Petar Šoklovački, Tanasije Prodanović, Zoran Đukić, Boško Petrov, Stevan Čikoš, Šimon Pletl, Pera Popov, Kemal Omeragić, Zvonko Rašić, Mihajlo Đuričin, Stevan Fratucan, Blagoje Erdeljan, Milorad Popov, Stevan Veseli-nov, Ferenc Tamaši, Aleksandar Martinović, Branislav Čepski, Svetislav Blagić, Ivan Imbronjev, Milan Vujin, Sima Babić, Slobodan Eskić, Petar Rašić, Adolf Lambi, Radomir Miškov, Bogdan Pantelić, Petar Mićić, Milanko Ćuk, Milutin Bajac, Mirko Golijanin, Stevica Kovačević, Đuro Ivančević, Dragiša Kosnić, Nedeljko Lukač, Dragan Škorić, Dragan Gaćinović, Dragutin Đorđević, Svetozar Jonjev, Zoran Čikić, Vladimir Čurčić, Gojko Jerković, Nenad Nikolić, Milan Radišić, Đorđe Rudan, Miloje Petković, Željko Simović, Dejan Lukić, Branko Savić, Srđan Zakić…